Na krilima slobode

Odbojkaška lopta stigla je u Poreč nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, s pripadnicima jedinica ondašnje armije. Odbojka se igrala u svim mjestima Istre gdje su vojnici bili stacionirani, pa tako i u Poreču.

Grad je oslobođen 30. travnja 1945. godine, ali još će nekoliko godina proći dok se Istra definitivno ne pripoji matici zemlji. Istra je bila privremeno podijeljena na Zonu A pod upravom angloameričkih snaga (Pula, Trst) i Zonu B, a ostatak je bio pod vojnom upravom ondašnje Jugoslavije.

Povučena je tzv. Morganova linija, po kojoj se Poreč našao u središtu Zone B. Konačno oslobođenje Istre uslijedilo je 1947. godine, kad su angloameričke jedinice napustile Pulu. Značio je to početak novog života, pa tako i za sport.

U sportskoj dvorani Palestra u Poreču za vrijeme vladavine Italije nije se igrala odbojka. Usto, sva kulturna i sportska društva u Istri bila su zabranjena 1927. godine odredbama talijanske vlade. Sa slobodom Poreč je u sportski život zakoračio s mnogo zanosa. Palestra, koja je preimenovana u “Dom Partizana”, dodijeljena je Društvu za rekreaciju i tjelesni odgoj “Partizan” (DRTO). Odbojkaško sjeme posijano je 1948. godine, kada je ovaj sport ušao u Dom “Partizana” kao sastavni dio redovnog vježbanja.

Dolaskom nastavnika tjelesnog odgoja Slavka Bronića iz Biograda 1951. godine, odbojka je u Poreču krenula novim stazama. Ovaj stručnjak i pedagog okupio je mlade u Poljoprivrednoj školi, u kojoj je radio, počeo s vježbanjem na otvorenom igralištu na gradskoj plaži i pokrenuo prva natjecanja – školsko međurazredno prvenstvo. Bila je to prva selekcija, najbolji su pristupili “Partizanu” i tako je osnovana odbojkaška sekcija.

Broniću u prvim godinama pomaže Marijan Vukušić. Na igralištu gradske plaže bili su zapaženi potezi Gianpiera Musizze i Tomislava Danka Poropata.

Uspon ženske odbojke

Uspon ženske odbojke u Poreču počinje 1961. godine pod vodstvom Ivana Đanija Šegona i njegova suradnika Josipa Šimičića. Svestrane djevojke igrale su svake subote rukometne, košarkaške i odbojkaške utakmice, i putovale po Istri. Vodio ih je rukometni trener Mario Deković. Godinu dana kasnije Šegon je prekinuo taj sportski čvor – uvjetovao je djevojkama izbor jednog sporta i tako počinje novo razdoblje porečke ženske odbojke.
Već u listopadu 1962. godine osvojena je prva titula prvakinja Hrvatske. Na prvenstvu u Rijeci naslov su, s trenerom Šegonom, osvojile Nadija Stojnić, Nina Šolar, Anamarija Tomac, Palmira Ovčarić, Mira Levak, Sidonija Jugovac,  Marija Telesmanić i Marija Šergo. Porečanke su time stekle pravo predstavljanja svoga grada u prvoligaškoj konkurenciji. Radost je, međutim, bila kratkotrajna. Godine 1963. i 1964. Prva ženska savezna liga popunjavala  se po ključu, Hrvatska je imala dva mjesta, a budući da su ona već bila rezervirana za zagrebačku “Mladost” i “Lokomotivu”, Porečanke se nisu pridružile prvoligaškom društvu. To ih, međutim, nije pokolebalo.

Godina 1963. obilježena je novim trijumfom – opet je osvojena titula prvakinja Hrvatske. Turnir je održan u Poreču, a zajedno s trenerom Šegonom slavile su Mira Levak, Bosiljka Finderle, Palmira Ovčarić, Marija Blažević, Marija Telesmanić, Dorina Belas, Nadija Margreitner, Đurđica Bratović, Vilma Klarić, Anamarija Buršić, Karmen  Gržinić, Mariza Stojnić i Marija Šergo.

I iduće godine, 1964., odbojkašice najavljuju put u visoko društvo – u Rijeci osvajaju treći put titulu prvakinja Hrvatske. Trijumfirala je prva ekipa Porečanki, a ravnopravan je bio i drugi sastav, koji je osvojio drugo mjesto. Na otvorenom prvenstvu Hrvatske, u konkurenciji devet ekipa, sve je bilo u znaku Porečanki: u finalu je igrala prva ekipa protiv druge. Obje su ekipe kvalifikacije prošle bez poraza.

Redoslijed na kraju prvenstva:

1. “Partizan 1” (Poreč), 2. “Partizan 2” (Poreč), 3. “Partizan” (Pazin), 4. “Kvarner” (Rijeka), 5. “IPR” (Zagreb), 6. “Medicinar” (Rijeka), 7. “Spačva” (Vinkovci), 8. “Jadroagent” (Rijeka), 9. “IAT” (Umag).

Za prvu ekipu Porečanki igrale su Mira Levak, Nina Šolar, Marija Blažević, Sidonija Jugovac, Palmira Ovčarić, Marija Telesmanić, Nadija Stojnić, Gracijela Pribetić i Bosiljka Finderle; trener je bio Ivan Đani Šegon. U sastavu druge ekipe Porečanki bile su Dorina Belas, Karmen  Gržinić, Višnja Štifanić, Anamarija Buršić, Mirjana Pažanin,  Nadija Margreitner, Željka Grgić, Vilma Klarić i Mariza Stojnić, pod vodstvom trenera Josipa Šimičića.

Porečanke su sanjale kako doći do višega ranga, Prve savezne lige. Čekale su što će im donijeti sudbina, hoće li državni ključ otvoriti vrata njihovih želja i snova. Uspjele su! Ušle su u deset ekipa prvoligašica po republičkom ključu. Bila je to nagrada za sve dotadašnje uspjehe. Pod vodstvom trenera Ivana Đanija Šegona u prvoligaškoj  konkurenciji igrale su Sidonija Jugovac, Lučana Blažević, Višnja Štefanić, Marija Telesmanić, Mira Levak, Palmira Ovčarić, Nadija Stojnić, Mariza Stojnić, Karmen Gržinić, Vilma Klarić, Đurđica Bratović, Nadija Margreitner, Dorina Belas, Željka Grbić i Anamarija Buršić.

U konkurenciji deset prvoligaških sastava Porečanke su osvojile osmo mjesto, osigurale opstanak među  najboljima, ali dalje nisu išle – ispraznila se blagajna.

Redoslijed: 1. “Crvena zvezda” (Beograd), 2. “Partizan” (Beograd), 3. “Poštar” (Beograd), 4. “Partizan” (Sremski Karlovci), 5. “Mladost” (Zagreb), 6. “Lokomotiva” (Zagreb), 7. “Partizan” (Breza), 8. “Partizan” (Poreč).

U Puli 1966. godine Porečanke po četvrti put osvajaju prvenstvo Hrvatske. Sada su to mlađe odbojkašice, mladost
je okosnica sastava, mada ima i starijih. Naslov je osvojen bez poraza, a igrale su Margreitner, Gržinić, M.  Stojnić, N. Stojnić, G. Pribetić, Bratović, Krepčić, Pakasin i Telesmanić. Vodi ih trener Šegon.

Redoslijed: 1. “Partizan” (Poreč), 2. “Partizan” (Rijeka), 3. “Mladost” (Pula), 4. “Vukovar”. (Riječanke su osvojile drugo mjesto, ali su nakon toga izborile prvoligaški status).

Kratko prvoligaško slavlje

Osvajanjem titule prvakinja Hrvatske, peti put u povijesti kluba, na prvenstvu što je održano u Rijeci, Porečanke opet stječu pravo igranja kvalifikacija za  Prvu ligu. U Staroj Pazovi 1969. godine osvojile su prvo mjesto u konkurenciji  pet ekipa.
Redoslijed: 1. “Poreč”, 2. “Breza”, 3. “Sinđelić”, 4. “Student”, 5. “Split”.

Slavlje je, međutim, kratko trajalo: “Sinđelić” se žali, Odbojkaški savez BiH  potvrđuje da su Porečanke Mariza Stojnić i Anamarija Buršić prije kvalifikacija igrale za sarajevsku “Bosnu” i turnir je poništen.
To je ražalostilo trenera Ivana Đanija Šegona. Srušene su godine rada.  Podnosi ostavku i ostavlja odbojku. Mnogo se toga promijenilo i za novi uzlet, ovog puta u drugoligaško društvo, trebalo je čekati deset godina. Ulogu  trenera preuzeo je Šegonov pomoćnik Josip Luka Šimičić, dotad trener i kapetan muškog sastava. U sezoni 1972./73. porečke odbojkašice osvojile su regionalni naslov, među šest klubova. Bilo je to vrijeme kad su odbojkašice  igrale epizodnu ulogu. U sezoni 1973./74. osvojile su treće mjesto među šest ekipa u Regionalnoj ligi, iza “Pule” i “Turnića”. Iduće sezone završile su četvrte u Regionalnoj ligi, a u sezoni 1975./76. osvojile su prvo mjesto među sedam ekipa, bez poraza.

Na finalnom turniru prvenstva Hrvatske zaustavila ih je ekipa “Metalca” iz Siska. Udarna šestorka je bila V. Pribetić, Struja, Gržić, Deković, Vladišković i Prodan.
U sezoni 1976./77. porečke odbojkašice zauzele su treće mjesto u zapadnoj skupini Hrvatske lige, u konkurenciji osam ekipa. Proći će dvije sezone  (1977./78., l978./79.) sporednih uloga, tek toliko da se ne prekine odbojkaška nit.

IZVRŠNI ODBOR

  • Robert Momić, predsjednik
  • Alen Kalčić, potpredsjednik
  • Suzana Štifanić, tajnik
  • Daniel Šaškin, član
  • Aleksandar Benčić, član

Kontakti:

info@okporec.hr

okporec1@net.hr

Adresa:

Odbojkaški Klub Poreč

Nikole Tesle 16

52440 Poreč